Emisija “Al Jazeera Business“ - Globalna utrka za vakcinama
Voditelj Jakov Aldran
 

Voditelj (V): Označava li masovna vakcinacija koju je započela većina razvijenih država i početak globalnog ekonomskog oporavka?

Kulić (K): Masovnog cijepljenja još uvijek nema. Nema niti razvijenih država, postoje samo bogate i siromašne države. Prema tome proces cijepljenja je na samom početku pa čak i kod onih zemalja koje proizvode cjepivo. One radije izvoze profita radi nego da liječe svoje stanovništvo, ako je cjepivo ono što se zna da nije lijek već neko sredstvo koje jača imunost pojedinca i ljudske vrste.

V: Možemo li zaključiti da će se zemlje koje više vakcinišu brže vratiti u ekonomske tokove?

K: Pa, nije sigurno i ne mora biti sigurno, makar bi to trebala biti jedna od pretpostavki i ono što opravdava smisao cijepljenja, ozdravljenja ljudi radi, da se mogu vratiti u život i da se mogu vratiti u proces rada.

V: Gdje su države regije u svemu tome jer osim Srbije, sve zaostaju u utrci za vakcinama?

K: Da, pa čak i Hrvatska koja je vezana za Europsku uniju, ne može ništa napraviti izvan Europske unije i nije mogla stvoriti svoju obvezu spram brige o nabavci cjepiva, na primjer, od Rusije, jer je to ograničeno s odlukom Europske unije. Europska unija također izvozi cjepivo u nekih 10-15 država izvan Europske unije, a da je procijepljenost Europe ostala samo na 6.6% što znači da je profit ono što određuje proces cijepljenja, a ne zdravlje ljudi i još se jedanput pokazalo da transnacionalne korporacije, posebno u farmakološkoj i farmaceutskoj industriji to što rade, rade profita radi, a ne radi zdravlja ljudi.

V: Kakve bi implikacije toga mogle biti; kad kažemo „Profit iznad svega“?

K:  Profit i jeste usmjeren protiv općeg dobra na svijetu. Ova kataklizma s naslova Covida-19 proizvela je 120 milijuna takozvanih oboljelih po kriteriju PCR-a iako to nije kriterij dijagnostike; i 2.8 milijuna mrtvih. To za sada nije neka velika kataklizma jer znamo da oko 20 milijuna ljudi umire od gladi i drugih bolesti suvremene patologije, kao medicina kao znanosti, niti medicina kao struka, ni medicina kao kultura, nije uspjela spriječiti, niti pokazuje brigu za zdravlje ljudi. I ono što bi za naš razgovor još trebalo biti važno je to da svijet per capita izdvaja preko 140 dolara za naoružavanje, a samo 1 dolar za gladne. Ili pak da 9/10 svih znanstvenika svijeta isključivo radi za vojne potrebe, a samo 1/10 za humane potrebe. Prema tome, problem je daleko širi i daleko dublji od onoga na što nas upućuje Covid-19 situacija.

V: Sam proces vakcinacije podsjetio nas je na još jedan problem o kojem ste prethodno govorili, a to je produbljujući jaz između siromašnih i bogatih zemalja. Solidarnosti na koju pozivaju WHO i UN još nema. Razvijene države rezervirale su enormne količine vakcina. Kakve bi mogle biti posljedice upravo toga, ako gledamo narednih nekoliko godina?

K: Okolnosti upozoravaju da neće nestati problem o kojem razgovaramo, da će posljedice Covida i dalje harati, posebno kod zemalja koje nemaju uređen sustav zdravstva i nemaju mogućnost da kupe cjepivo, a niti lijekove. Ovdje moramo jasno znati da cjepivo nije lijek što znači da se ova Corona situacija može otegnuti godinama i da svjetsko stanovništvo doživi kataklizmu koja je tek sada na pomolu. Prema tome, te bogate zemlje, ni one same ne vode računa jer nemaju obvezu spram brige o zdravlju ljudi jer kapitalizam ne interesira ničije zdravlje i ničije obrazovanje. Prema tome, nemojmo misliti kako će se bogati zaštiti, a siromašni propasti zato što nisu zaštićeni, profita radi. Znači, profit je ovdje kriterij svega ovoga. To vrijedi i za proizvodnju cjepiva i proizvodnju opreme koja prati ove okolnosti u kojima se svijet nalazi i kao i sve ono drugo što će biti vezano za otklanjanje posljedica koje će biti dugoročne. Prema tome, očekivati da će se globalna svjetska situacija popraviti tako brzo, neće, tim više što se jedan dio svijeta oko Kine grupa oko zemalja i sa zemljama Azija – Pacifika i pokušava pokrenuti tu ekonomsku aktivnost neovisno o onome što se događa na Zapadu. I Kina izvozi cjepivo, mada svoje građane nije dovoljno procijepila. Za one koji su nešto napravili, to je bila Velika Britanija, Izrael i eventualno Srbija. Ovo ostalo u regiji još uvijek je na nekom čekanju i prepušteno je daljnjem produžavanju sankcija, ili uputa nacionalnih stožera i potičući na taj način medicinu kao kulturu da se pojedinac sam i narod čuva od opako izazvane bolesti. Onaj koji je proizveo ove okolnosti, on je uspio. Transnacionalne korporacije koje proizvode cjepivo su uspjele. Kompanije koje su proizvodile opremu su uspjele. Međutim, uporaba cjepiva ne garantira da će se otkloniti bolest ili eventualne opasnosti od daljnjih tipova virusa koji će biti u okolnostima kojima se ne možemo suprotstaviti. Prema tome, sve je još otvoreno i prepušteno je stjecaju okolnosti i tu medicina kao znanosti i medicina kao struka ništa ne znače jer o tome svemu malo znaju, a ovo što je nešto pomoglo da se zaustavi ova kataklizma, to je kultura pojedinca i naroda. Znači da bi morali afirmirati medicinu kao kulturu jer kultura nije izvedbeno-zabavni projekt već ponašanje ili proces ponašanja pojedinca i naroda spram okolnosti u kojima mi jesmo.

V: Sve su glasnije optužbe na račun farmaceutskih kompanija da, zbog profita, manipulišu u procesu dostave vakcina manje bogatim zemljama. Mislite li da su takve optužbe utemeljene?

K: Ne da su utemeljene, one su očite. One su prepoznatljive. Jer one ne mogu doći do cjepiva na način kako kompanije nude – za gotov novac. U tome i jeste zapravo problem što je cijela svjetska ekonomija destruirana s ovog naslova jer je morala stat. Život je destruiran u ime nekog oporavka. Prema tome, ta globalna ekonomija neće tako uskoro da počne, posebno ne neki segmenti, jer pratim, putnik sam svijeta pa znam da je najteže stradali avionska industrija i prometna sfera pa ček i neke proizvodnje koje će se povlačiti iz Kine u Europu, koje će se povlačiti u Ameriku pa će se pokušati stvarati privid nekog nacionalnog suvereniteta u proizvodnji strateških dobara kao što je i ovo , ako znamo da to proizvodimo.