Suvremena liberalna ili nova liberalna doktrina nudi oblike nasilja kao oblike razvoja. Nasilje ne pridonosi opstanku i razvoju života već razara život i prirodu. Nasilje ne može biti ničije pravo ili pravo na nasilje nema nitko.

Evolucionizam kao diktatura prava jačeg traži podložnost (ateizam ili sekularizam) – pravo jačeg proizlazi iz primjene sile kao prava u smislu provođenja volje moćnih spram manje moćnih, u cilju pohote i nagona za više profita. To je sublimat spoznaje da je moć mogućnost presudnog utjecaja na izbor alternative drugog bez njegove volje. Težnja k moći na razini prepoznatljive nadmoći traži vlast kao mogućnost bezuvjetnog provođenja svoje volje bez otpora podložnih. Provođenje svoje volje bez otpora drugih ostvaruje se pomoću teokratske i autokratske države koja posreduje slobodu pojedinca (naroda i gospodarstva s centrima moći) za sve višu cijenu i sve jaču autokraciju (državni aparat) pomoću proračuna novca koji se prisilno prikuplja od podložnih (državni i paradržavni nameti).

Ta premoć govori o atrakcijskim silama (sile koje djeluju odozgo prema dole, sa pozicija moći)  koje diktiraju odnose nadređenosti i podređenosti. Repulzijskog otpora nema, ako ga ima – on je na razini uma pojedinca ili socijalne grupe. Taj repulzijski otpor izražava se iz očaja sa slabim učinkom.

Radi se o globalnom terorizmu malog broja moćnih spram sve većeg broja bespomoćnih pripadnika ljudske vrste. Tu se misli na moćnike desne, ali i lijeve doktrine koji su u sukobu sa životom i prirodom.