Život i rad u neslobodi, u podložništvu, stanju neoliberalne eutanazije i egzistencijalne anksioznosti, nadzirane slobode i kontrole potrošnje svega kao obliku postojanja, nestaje, pojedincu, narodu, ljudskoj vrsti, ostaje jedna jedina mogućnost mišljenja i djelovanja u neslobodi, najniži oblik motivacije koji daje najniže učinke (#ostanidoma). Podložništvo kao oblik postojanja i djelovanja je rezultat i posljedica DATOSTI (kreacionizma ili sakramentizma – ni po biblijskom ni po Isusovom kodu te evolucionizma, sekularizma po diktaturi prava jačeg, u smislu provođenja volje moćnih bez otpora drugih).

Nestvorena i nerođena ljudska bića ulaze u „neslobodu“. Slobode po vlastitoj volji nema. Slobode na dug nema jer je i nestvorenim i nerođenim bićima namijenjena nesloboda mišljenja, postojanja i djelovanja. To je ljudska sudbina, sudbina ljudskog svijeta jer bolje ne znamo stvoriti. Lakše je prihvatiti neslobodu nego biti za slobodu bez obzira jesmo li na svijet došli s empatijom muškarca i žene ili smo rezultat realizacije njihovog instinkta. Sloboda postoji samo u iluzijama, u prividu što obesmišljava život i rad, gubi se smisao postojanja, bitak bez smisla i značenja u svakom pogledu pa i evoluciji svijesti i samosvijesti. Odnosi nadređenosti i podređenosti traže samo-poslušnost i podložnost kao vrlinu, traže podložnost vidljivim i nevidljivim silama koje vladaju stvarnošću društva i svijeta, izvan nas samih.

Iz vrste majmunoida, ljudska se vrsta pravi robotoidima, bićima bez osjećaja i bez svijesti. Homo Sapiens Sapiens ima svijest i savjest. Sile izvan nas samih (destruktivna antropologija) sabijaju ljudsku vrstu bešćutno u život bez smisla, ali uz pomoć ljudskih slabosti. Okultne sile i biološki rat protiv koncepta viška ljudi na Zemlji obesmišljava svako poimanje smisla slobode  i vodi nas u suvremenu patologiju života.

Pouka i poruka za pojedinca, narod i ljudsku vrstu:

Svega se možete odreći, ali se nikada ne smijete odreći od iluzija o slobodi, i s iluzijama se može uspravno hodati, u prividu slobode. To potvrđuje fenomen korona virusa u 224 od 238 država u svijetu interesa. Svijet interesa nadilazi svijet država, ubija i razara život u postojećim oblicima civilizacijskog ustroja života i rada. Ovdje se misli na vrlo mali broj moćnih (bogatih ljudi) spram većine od 7.7 milijardi ljudi (93% ljudi svijeta su dužnici, a samo 7% su vjerovnici). Život i rad na dug je neprirodan, nečovječan, nehuman i reproducira podložnost u bijedi i siromaštvu kao oblik postojanja i besmisla života i rada, izobličenost ili izopačenost života koji nas čini nečovječnima.

Ako se svijetu, Europi i Hrvatskoj dogodi korona virus 2, bilo bi dobro da na čelu Stožera Civilne zaštite bude Ministarstvo kulture umjesto Ministarstva unutarnjih poslova. Kultura je ključ opstanka i razvoja života. Kulture nema bez obrazovanja i znanosti. Kultura nije izvedbeno zabavni projekt, kultura nije zabava. Kultura je sasvim nešto drugo: proces oblikovanja ponašanja pojedinca, naroda kao subjekta kulture i ljudske vrste u cjelini spram života i prirode. Narod nije puk. Narod je subjekt kulture, a zdravlje elementarna ljudska sloboda, bogatstvo pojedinca i naroda te funkcija života i rada. Kultura određuje način zaštite zdravlja, a medicina kao kultura to prati.

Narod nije puk. Narod je subjekt kulture za sve funkcije i funkcionare u sociologiji društva i države. Narod je subjekt kulture i ako postoje razlozi da ostane kod kuće, onda on to ne mora kada je u pitanju viši stupanj njegove izvjesnosti. Umjesto represije spram puka imamo integritet pojedinca i naroda u smislu mentalnog i fizičkog zdravlja. Kultura određuje način proizvodnje zdravog života. Zaključno: Ministarstvo kulture i medicinska znanost i obrazovanje kao kultura su temelj očuvanja života i rada na konceptu zdravlja umjesto na konceptu bolesti. Represija koju je svijet, Europa i hrvatska stvarnost doživjela, imat će svoje dugoročne kulturne i materijalne posljedice zbog represije, a posljedice na mentalno i fizičko zdravlje se neće moći izbjeći.

Mentalno zdravi ljudi, članovi društva i države, poštivaju norme svoga društva u svim okolnostima pa i u slučaju pandemije, posebno ako su sudjelovali u stvaranju i usvajanju tih pravnih normi. U interesu opstanka i razvoja života na Zemlji, trebamo tražiti poredak razuma i suradnje naspram autokratskog poretka sile kao prava u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Zaključno: sloboda pojedinca i naroda kao subjekta kulture seže do granice gdje počima sloboda drugog pojedinca i drugog naroda.