Taman kad je Hrvatska, posljednja u Europi, prošle godine konačno uspjela izaći iz dugotrajne recesije, vrativši se na predkriznu 2008., Svjetska banka nam poručuje da ćemo već ove godine ponovno zakoračiti u „duboku recesiju“ s padom BDP-a od 6,2 posto.

Stoga mnogi upozoravaju da ovu krizu iskoristimo kao priliku za možebitnu promjenu strukture hrvatske ekonomije koja više ne bi trebala biti ovisna samo o turizmu, a što pokazuje i nagli skok proizvodnje i zapošljavanja u prehrambenoj i kemijskoj industriji uzrokovan koronakrizom te iz istog razloga enorman pad produktivnosti i zaposlenosti u sektoru usluga, poput turizma i ugostiteljstva. No, ima i onih koji upućuju da ovu krizu iskoristimo za odbacivanje bretonvudski nametnutog novog svjetskog poretka temeljenog na zaduženju, nedodirljivosti banaka, posebno centralnih, i svemoćnog BDP-a kao jedinog pokazatelja kvalitete života i sreće pojedinca, naroda i društava. Među njima je i međunarodno uvažen ekonomski analitičar, direktor europskog ureda Instituta za svjetske probleme dr. Slavko Kulić.

“Ne treba plakati što imamo pad BDP-a jer se to može protumačiti da smo i dalje u sukobu s eko-sustavom i da se sve nastavlja po starom koje traži promjenu”, kaže Kulić i pojašnjava:

 “Pad stopa rasta u svijetu, Europi i kod nas znači da se smanjuje sukob sa životom i sa prirodom. Ekonomska znanost mora osmisliti nove kriterije za kretanje gospodarstva i razvoja društva u smislu poštivanja prirodnih prava pojedinca i naroda u smislu kvalitete života, prava na zdravlje, prava na obrazovanje, prava na rad, odnosno pune zaposlenosti, kvalitete života za sve, dostupnosti znanja i obrazovanja”, navodi Kulić.

“Nama ne treba određivati ni Svjetska banka ni MMF ni bilo tko drugi ni o čemu pa ni o stopama rasta. Ako je točno da živimo u stanju nadzirane slobode i kontrole potrošnje svega, onda međunarodne institucije točno znaju koliko će nam dati kredita jer one time uvjetuju ulaganja u određene investicije, a ne u ono što nama treba. Zato je najveći dio takvih investicija u prometnu infrastrukturu i feudalne zamkove i svega onog što nam nije nužno”, primijećuje Kulić dodavši da to dokazuje da nemamo koncept dugoročnog razvoja odnosa u gospodarstvu i društvu u Hrvatskoj na duži rok u interesu kapitala i rada u smislu odabaranih društvenih ciljeva. Ako to nemamo, ne možemo mjeriti bilo kakve učinke stranog kapitala u hrvatskom gospodarstvu, poručuje Kulić.

Svjetska banka upozorava da bi se zbog recesije u zapadnoeuropskim zemljama velik broj Hrvata koji su tamo na privremenom radu mogao vratiti u domovinu što će, po procjenama Svjetske banke, povećati nezaposlenost iznad 9 posto. Kulić kaže da se i tu vdi da nemamo nikakvu koncepciju tržišta rada.

“Hrvatska upravljačka struktura je mislila da je riješila problem nezaposlenosti time što su građani otišli raditi u inozemstvo. No, nama tek dolaze problemi nezaposlenosti, rada i instaliranih kapaciteta koji ne rade, poput zapuštenih poljoprivrednih zemljišta, i sve ono što je vezano za ekonomiju kapitala. Ne raspolažemo ni s našom akumulacijom kapitala od 500 milijardi kuna u štednji, mirovinskim fondovima i deviznim rezervama jer se taj novac nalazi na računima stranih banaka u Hrvatskoj, i u inozemstvu u njihovim matičnim bankama“, tvrdi Kulić dodavši da ono što nam treba zahtijeva dramatičnan pomak u hrvatskoj stvarnosti,  a to je vraćanje monetarne vlasti u jedinstvenu vlast i nacionalizaciju stranih banaka u Hrvatskoj jer one, iako posuđuju novac državi, kaže Kulić, posuđuju naš novac.

“To temeljim na činjenici da je Agencija za sanaciju banaka uložila 87 milijardi kuna u sanaciju hrvatskih banaka, a prodala ih za 5 milijardi, to je gotovo na granici kaznenog djela protiv naroda. To pokazuje da upravljačka struktura ne upravlja našim mogućnostima spram budućnosti”, dodaje Kulić i nastavalja da svako buduće zaduženje mora biti ratificirano u Saboru kao parlamentu, što dosad nije bila praksa. „Narod nema nitko pravo zaduživati izdavanjem obveznica na 20 godina jer se radi o bezobzirnom i gotovo brutalnom ponašanju onih koji sebi uzimaju to za pravo”,  poručuje.

To je moguće zato što u Hrvatskoj nemamo konsenzus višestranačja, napominje Kulić, odnosno nemamo opoziciju jer opozicija čuva društveno opredjeljenje. To otvara i pitanje pravnog konstrukta, odnosno pravnog i socijalnog sustava kao središnjeg kriterija i kriterija ponašanja pojedinca i gospodarskih i društevnih subjekata, zaključuje Kulić.

Autor: D. Kt., 10.travnja 2020.

Preuzeto sa: www.dnevno.hr (https://www.dnevno.hr/vijesti/ekonomski-strucnjak-za-dnevno-ne-treba-plakati-sto-nam-pada-bdp-niti-nam-svjetska-banka-treba-odredivati-stope-rasta-1454004/